Hrvatska plemićka obitelj Zrinski uvelike je zadužila Europu u obrani i očuvanju njezine slobode i kulturnoga identiteta u razdoblju osmanlijskoga prodiranja. Nikola IV. Šubić Zrinski (oko 1510. - 1566.) hrabro je branio utvrdu Siget u južnoj Ugarskoj 1566., čime je zaustavljen osmanlijski prodor prema Beču. Uspješno protuosmanlijsko ratovanje nastavili su sljedeći naraštaji Zrinskih, posebice njegovi praunuci Nikola VII. (1620. - 1664.), kojega je španjolski kralj Filip IV. odlikovao Ordenom zlatnoga runa, i Petar IV. (1621. - 1671.).

Nezadovoljni politikom bečkoga dvora, zbog nedovoljnoga angažmana u oslobađanju okupiranoga hrvatskoga i ugarskoga teritorija te namjere cara da Habsburškom Monarhijom vlada apsolutistički i centralistički, braća Zrinski odlučila su organizirati otpor. Ishod je bio tragičan: Petar IV. je, zajedno sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom, pogubljen kao veleizdajnik 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu, imovina im je konfiscirana, a obiteljsko nasljeđe uništeno.

U otporu je sudjelovala i Petrova supruga Ana Katarina Zrinski (oko 1625. - 1673.), potomak stare i moćne hrvatske plemićke obitelji Frankopan. Bila je prva hrvatska diplomatkinja te se kao vrlo obrazovana žena bavila književnošću. Otpor centralističkoj politici Habsburške Monarhije nastavila je njihova najstarija kći Jelena Zrinski (1643. - 1703.). Pune dvije godine vodila je obranu ugarske utvrde Palanok u Mukačevu (danas u zapadnoj Ukrajini) od napada carske vojske, što je bila senzacija u Europi, čime je stekla titulu „najhrabrije žene Europe“.