Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i vojskovođa Josip Jelačić jedan je od najznačajnijih hrvatskih velikana. Školovao se u elitnoj bečkoj plemićkoj školi Theresianum. Obnašao je dužnosti podmaršala, vrhovnoga vojnog zapovjednika u banskoj Hrvatskoj i Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini, gubernatora Rijeke i namjesnika Dalmacije. Kao aktivan sudionik ilirskoga pokreta, zalagao se za uporabu hrvatskoga jezika kao službenog.

Godine 1848. prekinuo je sve državne odnose s Ugarskom te je Međimurje priključio Hrvatskoj, čime je formalno i na kratko vrijeme ujedinio sve hrvatske zemlje. Posebnim je proglasom potvrdio ukidanje kmetstva te je oformio Bansko vijeće, prvu samostalnu hrvatsku vladu. U revoluciji 1848./1849. sudjelovao je u gušenju mađarske pobune protiv habsburške vlasti.

Malo je poznato da je bio ljubitelj knjiga i pjesnik. Shrvan bolešću, umro je u Banskim dvorima u Zagrebu, a pokopan je na svojem imanju Novi Dvori kod Zaprešića.

Godine 1866. na središnjem zagrebačkom gradskom trgu podignut mu je spomenik, rad bečkoga kipara Antona Dominika Fernkorna. Spomenik banu, jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Zagreba, uklonile su preko noći 1947. godine komunističke vlasti, a ponovno je vraćen na svoje mjesto nakon uvođenja demokratskih promjena 1990. godine.